POČETKA NEOKATEKUMENSKOGA
PUTA
GOVOR SVETOGA OCA FRANJE
Ravan Tor
Vergata (Rim)
subota,
5. svibnja 2018.
Draga braćo i sestre,
dobar dan!
Sretan sam što vas
susrećem i što s vama mogu reći: hvala! Hvala Bogu, a također i vama, iznad
svega onima koji su dugo putovali da budu ovdje. Hvala za vaš „da“ koji ste
izrekli jer ste prihvatili Gospodinov poziv da živite evanđelje i da
evangelizirate. Također, veliko hvala onima koji su započeli Neokatekumenski
put prije pedeset godina.
Pedeset je važan broj u
Pismima: pedeseti dan Duh Uskrsloga silazi nad apostole i svijetu očituje
Crkvu. Još prije toga, Bog je blagoslovio pedesetu godinu: „Ta
pedesetogodišnjica neka vam je jubilejska“ (Lev 25, 11). Sveta godina u kojem je izabrani narod mogao opipati nove
stvarnosti, poput oslobođenja i povratka potlačenih kućama: „Zemljom proglasite
oslobađanje svim njezinim stanovnicima – govorio je Gospodin – [...]. Neka se
svatko vaš vrati na svoju očevinu“ (r. 10). Evo, nakon pedeset godina
Puta bilo bi lijepo kad bi svatko od vas rekao: „Hvala Gospodine jer si me
uistinu oslobodio; jer sam u Crkvi pronašao svoju obitelj; jer u tvome krštenju
staro uminu, a novi život nasta (usp.
2 Kor 5, 17); jer si mi preko
Puta pokazao stazu na kojoj mogu otkriti tvoju nježnu očinsku ljubav“.
Draga braćo i sestre,
na kraju ćete pjevati: „Te Deum
zahvalnosti za Božju ljubav i vjernost“. To je vrlo
lijepo: zahvaliti Bogu za njegovu ljubav i
za njegovu vjernost. Često mu
zahvaljujemo za njegove darove, za ono što nam daje i dobro je tako činiti. Ali
još je bolje zahvaliti mu na onome što On
jest, jer Bog je vjeran u ljubavi.
Njegova dobrota ne ovisi o nama. Bez obzira na to što činili, Bog nas nastavlja
vjerno ljubiti. To je izvor našega povjerenja, velika životna utjeha. Hrabro
onda, nemojte se nikada žalostiti! Kada se čini da su se oblaci problema gusto
nadvili nad vaše dane, sjetite se da vjerna Božja ljubav uvijek sjaji, kao
sunce koje ne zalazi. Sjećajte se njegova dobra, koje je snažnije od svakog zla
i slatko sjećanje na Božju ljubav pomoći će vam u svakoj tjeskobi.
Nedostaje još jedna
važna zahvala: vama koji ste pred odlaskom u poslanje. Osjećam da vam moram reći
nešto iz srca upravo o poslanju, o evangelizaciji, koja je danas prioritet u
Crkvi. Jer poslanje znači posuditi glas vjernoj ljubavi Božjoj, znači naviještati
da nas Gospodin voli i da se nikad neće umoriti od mene, od tebe, od nas i ovoga
našeg svijeta od kojega smo mi možda umorni. Poslanje znači ispuniti Isusov
zadatak o kojem smo slušali i nad kojim bih se htio zaustaviti zajedno s vama: „Pođite,
dakle i učinite mojim učenicima sve narode“ (Mt 28, 19).
Pođite.
Poslanje zahtijeva odlaženje. Ali u životu postoji snažna napast ostati, ne
riskirati, zadovoljiti se držanjem situacije pod kontrolom. Lakše je ostati kod
kuće, okružen onima koji nas vole, ali to nije Isusov put. On šalje: „Pođite“.
Ne koristi se polovičnim mjerama. Ne daje nalog za kratke premještaje i
nadoknadu putnih troškova, već kaže svojim učenicima, svim svojim učenicima samo jednu riječ: „Pođite!“ Pođite: snažan
poziv koji odzvanja u svakom zakutku kršćanskoga života; jasan poziv da se
uvijek bude na izlasku, hodočasnici na svijetu u potrazi za bratom koji još ne
poznaje radost Božje ljubavi.
Ali kako se odlazi?
Treba biti pokretan, ne može se sa sobom ponijeti sav namještaj u kući. To
Biblija naučava: kada je Bog oslobodio izabrani narod, odveo ih je u pustinju
samo s torbom povjerenja u Njega. I postavši čovjekom, On sâm je hodio u
siromaštvu i nije imao gdje nasloniti glavu (usp. Lk 9, 58).
Isti stil zahtijeva od svojih. Za odlazak treba biti lagan. Za naviještanje je potrebno odricanje. Samo Crkva koja se odriče
svijeta dobro naviješta Gospodina. Samo Crkva nenavezana na moć i novac,
slobodna od trijumfalizma i klerikalizma na uvjerljiv način naviješta da Krist oslobađa
čovjeka. A tko se, po Njegovoj ljubavi, nauči odreći prolaznih stvari,
prigrljuje ovo veliko blago: slobodu. Ne ostaje više pritegnut vlastitim
navezanostima koje uvijek zahtijevaju više, a nikad ne daju mir i osjećaj da se
srce širi, bez nemira, raspoloženo za Boga i za braću.
„Pođite“ je glagol
poslanja koji kaže još jednu stvar: da se konjugira u množini. Gospodin ne
kaže: „pođi ti, onda ti, onda ti...“, već „pođite“ zajedno! U punom smislu
misionar nije onaj koji ide sam, već onaj tko hoda zajedno. Zajedničko hodanje
jest vještina koja se uvijek uči, svaki dan. Treba biti pažljiv, na primjer, da
se ne nameće korak drugima. Prije svega, treba pratiti i čekati, imajući na umu
da tuđi put nije istovjetan mome. Kao što u životu nitko nema korak potpuno
jednak drugome, tako je i u vjeri i u poslanju: napreduje se zajedno, bez
izdvajanja i bez nametanja vlastitog načina hodanja:
napreduje se sjedinjeni, kao Crkva, s pastirima, sa svom braćom, bez ishitrenih
sprinteva i bez prigovaranja onomu koji sporije hoda. Hodočasnici smo koje
braća prate i koji prate drugu braću. I dobro je to činiti osobno, s brigom i poštovanjem prema svačijem hodu, ne požurujući
rast drugoga, jer odgovor Bogu sazrijeva samo u izvornoj i iskrenoj slobodi.
Isus uskrsli kaže: „Učinite
učenicima“. Evo poslanja. Ne kaže: osvojite, zauzmite, već „učinite
učenicima“, tj. podijelite s drugima dar koji ste primili, ljubavni susret koji
vam je promijenio život. To je srce poslanja: svjedočiti da nas Bog ljubi i da
je s Njime moguća prava ljubav, ona koja dovodi do davanja života bilo gdje, u
obitelji, na poslu, kao posvećeni i kao vjenčani. Poslanje jest povratak u
stanje učenika s novim Isusovim učenicima. To znači nanovo otkriti sebe kao dio
Crkve koja je učenica. Sigurno, Crkva je učiteljica, ali ne može biti
učiteljica ako najprije nije učenica, isto kao što ne može biti majka ako prije
nije kći. Evo naše Majke: ponizne Crkve, kćeri Očeve i učenice Učiteljeve,
sretne što je sestra čovječanstva. A ta
dinamika učeništva – učenik koji stvara učenike – potpuno je suprotna od
dinamike prozelitizma.
U tome je snaga
navještaja, da svijet uzvjeruje. Ne vrijede argumenti koji uvjeravaju, već
život koji privlači; ne sposobnost nametanja, već hrabrost služenja. A vi imate
u svojem DNK poziv na naviještanje živeći u obitelji, po uzoru na Svetu obitelj:
u poniznosti, jednostavnosti i zahvaljivanju. Donosite tu obiteljsku atmosferu u
tolika mjesta opustošena i lišena ljubavi. Budite prepoznatljivi kao prijatelji
Isusovi. Sve zovite prijateljima i svima budite prijatelji.
„Pođite i učinite
učenicima sve narode“. A kada Isus
kaže sve čini se da želi podcrtati da
u Njegovu srcu ima mjesta za svaki narod. Nitko nije isključen. Kao djeca za
oca i majku; iako ih je mnogo, velikih i malih, svatko je ljubljen čitavim
srcem. Jer se ljubav u darivanju ne smanjuje već raste. I uvijek se nada. Kao
što roditelji, koji ne gledaju najprije mane i nedostatke djece već djecu samu,
i u tom svjetlu prihvaćaju njihove probleme i poteškoće, tako se i misionari ponašaju
prema narodima koje Bog ljubi. Ne stavljaju u prvi plan negativne aspekte i
stvari koje treba promijeniti nego „vide srcem“, pogledom koji uvažava,
pristupom koji poštuje, povjerenjem koje je strpljivo. Tako pođite u poslanje,
misleći da ste na „domaćem terenu“. Jer Gospodin
je na svom terenu u svakom narodu i Njegov je Duh već sijao prije vašeg
dolaska. I misleći na našeg Oca koji toliko ljubi svijet (usp. Iv 3, 16), budite strastveni ljubitelji svakog
čovjeka, suradnici radosti sviju (usp. 2 Kor 1, 24), pouzdani jer ste bližnji, prikladni za slušanje jer ste
blizu. Ljubite kulture i tradicije naroda bez primjenjivanja unaprijed
ustanovljenih modela. Nemojte polaziti od teorija i nacrta već od konkretnih
situacija: tako će Duh biti onaj koji će oblikovati navještaj prema svom
vremenu i svom načinu. I Crkva će rasti na njegovu sliku: ujedinjena u
različitosti naroda, darova i karizmi.
Draga braćo i sestre,
vaša je karizma veliki dar Božji za Crkvu u današnjem vremenu. Zahvalimo
Gospodinu za ovih pedeset godina: pljesak za pedeset godina! I gledajući Njegovu
očinsku i bratsku vjernost punu ljubavi, nikad ne gubite povjerenje: On će vas sačuvati
potičući vas istovremeno da pođete, kao ljubljeni učenici, prema svim narodima,
s poniznom jednostavnošću. Pratim vas i ohrabrujem: nastavite! I molim vas, ne
zaboravite moliti za mene, koji ostajem ovdje!
Nema komentara:
Objavi komentar
Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.