ponedjeljak, 27. siječnja 2014.

Simbolika ikone Presvetoga Trojstva



Ovo jedinstveno remek-djelo Andreja Rublëva nije samo izuzetno lijepo nego u sebi nosi i teološku dubinu i bogatstvo simbola. Na jednom koncilu u Rusiji (1551.) ovoj ikoni daju epitet „ikona nad ikonama“.

„Kanon“ ikona Presvetoga Trojstva prema kojoj se rade sve reprodukcije je remek-djelo Andreja Rublëva (Андрей Рублёв 1360-1430). O životu ovoga autora ne znamo mnogo. Zna se da je živio svetim monaškim životom u samostanu Svete Trojice (Тро́ице-Се́ргиева Ла́вра, Troice-Sergieva Lavra, u gradiću Sergiev Posad koji se nalazi 70 km sjeveroistočno od Moskve). Andrej Rublëv je bio duhovni sin Sergija Radonežskija (Сергий Радонежский1322 – 25 settembre 1392) koji je ujedno bio najvažniji reformator samostanskog života i utemeljitelj samostana Svete Trojice. Sergij je osobito poticao na molitvu: „Vječnoj i savršenoj ljubavi koja proizlazi iz Presvetoga Trojstva“.

Na toj su ljubavi monasi temeljili sav svoj osobni duhovni život, ali i sve odnose u zajednici i društvu. Sveti je Sergij u svojim propovijedima širio nauk o Presvetom Trojstvu. Puku je objašnjavao različitost i jedinstvo koji zrače iz misterija Trojstva. Privlačio je hodočasnike iz svih krajeva Rusije ujedinjavao ih je oko imena Božjeg. Tako, ovaj samostan postaje najvažniji ruski pravoslavni samostan (statusa lavre) i duhovno središte Ruske pravoslavne crkve.

Najstarija djela Rublëva su ikone i freske u crkvi Navještenja u Kremlju u Moskvi oslikanoj 1405., no nije slikao sam nego zajedno s vrsnim ruskim slikarima. Godine 1408. slika Uznesenje u katedrali u Vladimiru, a njegovo posljednje djelo, koje je dovršio malo prije smrti (29. siječnja 1430.), je freska Spasitelja u samostanu Sv. Andronika u Moskvi.

Svetu Trojicu Rublëv slika oko 1422. za kanonizaciju Sergija Radonežskija (kanonizira ga Ruska pravoslavna Crkva). Sergij je jednom imao viđenje kako se ta Vječna Božja ljubav Svete Trojice na najbolji način utjelovljuje u ukazanju trojice Anđela Abrahamu. (Post 18) Interesantno je ovdje primijetiti kako Abrahamu dolaze tri čovjeka, a Abraham im se obraća u jednini. Njih su trojica, ali ih Abraham vidi tako ujedinjene da mu izgledaju kao jedno. I oni sami, iako su trojica govore kao jedan. Oni su hodočasnici u prolazu, a govore s Abrahamom kao s prijateljem koji treba znati njihove misli i tajne. Abraham nije vidio Boga osim kroz likove anđela, ali s njim razgovara.




Andrej Rublëv (kojeg je ruska Crkva kanonizirala 1988.) od Sergijevog prvog nasljednika Nikona Radonežskija dobiva jednu dužnost i blagoslov za njeno izvršenje. Zapovjeđeno mu je da napiše jednu stranicu Božje ljubavi, a tu mu je ljubav bilo potrebno prevesti u jezik boja i likova. Andrej sluša, jer se odlučio za takav život: slušati iz ljubavi, jer je i život njegovog Boga ljubav koja je poslušna. Po poslušnosti Andrej u prvom redu priprema stranicu: drvenu ploču razmišljajući kako je i Bog pripremio svijet kroz povijest spasenja da bi mogao prihvatiti Krista. Blanjajući drvo razmišlja kako su Marija i Josip pripremali jaslice za djetešce Isusa, a on ga brusi za novo prikazivanje poruke ljubavi.

Svaki korak rada na ikoni potiče molitvu, i u molitvi se započinje novi korak.

Rastući pod duhovnim vodstvom i u ozračju monaškog života Rublëv u ikoni Presvetoga Trojstva uspijeva predstaviti sintezu ovog velikog teološkog misterija te u likovnim simbolima objavljuje niz poticaja za duhovni život jednog vjernika.

Ovo jedinstveno remek djelo nije samo izuzetno lijepo nego u sebi nosi i teološku dubinu i bogatstvo simbola. Na jednom koncilu u Rusiji (1551.) ovoj ikoni daju epitet „ikona nad ikonama“.


Francisco José Gómez-Argüello Wirtz (Kiko Argüello): Ikona Presvetoga Trojstva

Pokaži nam svoje lice


Boga nitko nikad nije vidio, a u čovjeku od uvijek postoji želja prikazati sebi lice Gospodnje. Međutim mu ne preostaje drugo nego moliti: „Pokaži nam Gospodine svoje lice i bit ćemo spašeni“. „Pokaži nam Oca i dosta nam je“, kaže Apostol Filip Isusu, a on mu odgovara „tko je vidio mene vidio je i Oca“. Poznavati Boga kao Oca daje život, život vječni. Isus nam objavljuje Oca već u ovom što se predstavlja kao Njegov Sin i živi s Njim u odnosu potpune ljubavi. Iz Isusovog života s Bogom spoznajemo Sina, Oca i Duha, Isus ruši sve naše krive slike Boga kao velikog, dalekog, nepokretnog, gospodara. Živeći kao Sin Isus nam neprestano objavljuje Oca. Bog je Otac koji ljubi Sina, među njima struji Ljubav koja se širi prema svemu stvorenome.


Anđeli – Glasnici


Abraham vidi tri čovjeka, zašto Rublëv dodaje krila? Pa ni Tobija nije vidio krila Rafaelu, a on je anđeo. Prije nego li je poslao svoga Sina Bog šalje svoje anđele. Svoju vjernu sliku, i mi smo slika, ali smo zbog grijeha više-manje iskrivljena i zatamnjena slika. Budući da Anđeo Božji nema grijeha, ne može pokazivati drugo, do li Boga onakvim kakav uistinu jest. Anđeo znači glasnik. Svaki od njih u svojoj duhovnoj, ali ograničenoj i time maloj naravi nosi veliku poruku iz koje mi ljudi možemo shvatiti: da smo ljubljeni od Boga, da smo središte njegove pažnje, da smo važni u njegovim očima. Preko svojih anđela Bog nam upućuje svoju riječ i preko njih prima naše odgovore i naše molbe.



Lica Anđela


Za Boga godine ne igraju nikakvu ulogu, niti mu se godine mogu brojiti. On je uvijek nov, kao što je uvijek nova prava ljubav. Rublëv obrađuje lica anđela na način kao što se rade mladenačka lica. Mi smo naviknuti na srednjovjekovnu kršćansku umjetnost zapada prema kojoj se vječnost Boga pokazuje obično na način da se Oca slika kao starca sijede kose i brade. Međutim Rublëva nosi druga ideja. On uviđa kako upravo mladost daleko više nego li sijeda starost izražava Božju vječnost. Život i sva povijest stoje pred Bogom. Mladost Boga je trajna mladost Ljubavi. Sami osjećamo da dok naše vanjsko čovještvo stari, ono nutarnje se obnavlja. Živeći u ljubavi Božjoj čovjek se pomlađuje. (Život u Bogu dao je Ivanu Pavlu II. da i kao bolesni starac ima mlado srce koje je mlade čitavoga svijeta privlačilo).

Imaju li ovi anđeli lice muškarca ili žene? Božji život je kompletan, nema potrebu za komplementarnošću kao čovjekov život. Život Boga je ljubav puna i savršena, ljubav snažna i krotka, ljubav nježna i blaga. U njemu nema razlike koja treba postojati između muškarca i žene. Bog koji daje život je sve, on je otac i majka zajedno. Zbog toga, onaj koji s njime živi i tko ga neprestano drži pred očima postaje snažan kao otac i nježan kao majka. Čovjek koji ljubi Boga, od njega dobiva puninu života koja ispunjava praznine i nedostatke naravi. Životi svetaca nam to neprestano svjedoče.



Geometrijske forme


Na samom početku prenošenja Božje Riječi na drvo, Rublëv piše likove kruga i trokuta.


U samoj ikoni likovi su postavljeni tako da čine kružnicu. Za nju se kaže da je najsavršeniji geometrijski lik. Kružnica nema ni početka ni kraja, zato simbolizira vječnost i savršenstvo našega Boga. Kružnica dominira čitavom kompozicijom. Bog je jedan, ali me susreće na tri različita načina. U kružnici se nalaze savršena tri anđeoska lika koji pokazuju savršenu ljubav koja nema početka ni kraja. Recipročna ljubav triju osoba nema formu zatvorenog kruga. Njihova ljubav se otvara među njima oltarom koji ima lik kaleža. Prema tom kaležu su usmjereni pogledi. Prema njemu su usmjerene ruke anđela. Bog kontemplira čovještvo koje je simbolizirano od kvadratnog stola i njegovog podnožja. Bog vidi kako je to naše čovještvo izgubljeno, želi ga spasiti. Vidi koliko je izgladnjelo i želi ga nahraniti, vidi nas napuštenima i uzima nas u zaručništvo.

Trokut koji je postavljen na površini stola a vrh dodiruje vrh glave Anđela u sredini, taj jednostavni geometrijski lik nam govori da su troje u jednom i jedno u trojstvu. Ovaj krug i trokut se ne vide, upravo kao što se ne vidi ni Bog, koji je sveprisutan, iako ga mi ne vidimo.

Forma četverokuta se dotle vidi dobro jer predstavlja ono što je vidljivo tj. sve stvoreno. Stvorenje je raznoliko i razdijeljeno, tako postoje i različite kvadratne forme. Bijela kvadratna površna koja se ne vidi u potpunosti jer je zaklanjaju koljena anđela ukazuje da zemlja prima i ugošćuje nevidljivo nebo. Naš se Bog ne srami doći na zemlju, dati se ugostiti kao hodočasnik.

Osmerokut označava puninu osmoga dana Gospodnjeg. Što se tada događalo? Kad je bio osmi dan? Nakon sedmog i još uvijek traje. Što se u njemu događa? Povijest spasenja u kojoj mi živimo i sudjelujemo.

Tri kaleža

1. Veliki kalež koji se može ugledati u rubovima likova anđela predstavlja kako Otac i Duh Sveti daju Utjelovljenu Riječ koja stoji u sredini.

2. Kalež koji se tvori od stolnjaka na kojem se nalazi posuda s mesom, a stolnjak dodiruju koljena anđela slika su Euharistije koja je centar gibanja čitave kružnice.

3. Kalež naslikan na podu između postolja, predstavlja prostor gdje se može pristupiti i ući u dijalog ljubavi, prepustiti rukama Duha da nas oblikuju, prebivati u Božjoj blizini. Koljena su nam tada postavljena do prednjeg dijela oltara na kojem se nalazi mali prozor. On podsjeća na to da se u svakom su oltaru polažu relikvije mučenika.

Ali ako promatramo krila anđela onda su i ona postavljenja u formi kaleža.



Simboli pastirskih štapova i haljina


Iako su sjeli za stol, anđeli ne odlažu svoje hodočasničke štapove. Drže ih u lijevoj ruci, spremni za ustajanje i nastavak puta. Što nam to govori? Bog je uvijek u prolazu. On prolazi. Kada prolazi nije nametljiv nego mu mi trebamo posvetiti pažnju i gostoprimstvo inače možemo propustiti prilike njegovog prolaza. Štapovi na vrhu imaju ornament poput kraljevskog žezla. To nam govori da mi Boga možemo zvati kraljem, ali se iznad svega prema njemu trebamo ophoditi kao prema Kralju. Štapovi su obojani u crveno, nisu zlatni poput kraljevskih koji su često puta simbol nasilne moći. Ovi su crveni, što je boja mudrosti koja ljubi, i to ljubavlju koja je strpljiva. Takvo je kraljevanje Božje.

Svaki je anđeo odjenut u tuniku i plašt. Tunika ukazuje narav. Plašt se za razliku od tunike kod svakog anđela dobro uočava i to odijelo predstavlja i pokazuje ulogu, zadatak, misiju i narav. Svakom anđelu je jedna od ovih haljina plave boje, boje neba. To što sva tri anđela imaju haljinu plave boje govori da je Bog jedan. Tri anđela nam pokazuju jednoga Boga koji nas ljubi s tri različita srca. Tri nam anđela pokazuju ljubav Božju, zajedništvo triju Božanskih osoba.



Isus pravi čovjek


U centru se nalazi anđeo odjeven u odijelo snažnih boja koje privlače pogled. Sav njegov lik nije vidljiv. Niži dio i noge su mu skrivene bijelim stolom koji dijeli i sjedinjuje sve tri osobe. To nas podsjeća da Sina Božjega njegovi suvremenici zapravo nisu nikada u potpunosti uspjeli vidjeti – shvatit. Njegova tunika je široka svečana. Tamo crvene je boje koja podsjeća na prolivenu krv. Zlatna štola označava Kristovo kraljevsko svećenstvo. Štola nam govori da je On primio svu vlast od Oca. On je Božanska osoba i to nam potvrđuje boja plašta.

Ovaj nam anđeo kaže kako je jedna od Božanskih Osoba čovjek, i to pravi čovjek od krvi i mesa, čovjek kao mi, koji može umrijeti poput nas. Tamno crvena boja nam govori o smrti čovjeka koji umire za ljubav. Pogledamo li glavu ovog anđela vidimo da je sva naklonjena prema drugome i to nas prosvjetljuje o samoj osobi Oca. Sin voli Oca, to se vidi po njegovoj otvorenoj spremnosti prema Ocu. Sin poklanja potpunu pažnju riječi koju mu Otac upućuje.



Otac


Anđeo prema kojem Sin gleda s poniznim poštovanjem, s predanjem potpunim i punim ljubavi pomaže nam kontemplirati Oca. Tunika ovog anđela je plava i skoro sakrivena. Boga Oca nitko nikada nije vidio. Za uzvrat ima plašt u kojem se prelijevaju različite boje. Plašt zakriva intimnost njegove osobe i objavljuje slavu. Plašt predstavlja svo Božje djelo. Predstavlja cjelokupno i veličanstveno stvorenje. „I nebesa slavu Božju objavljuju“ Svako Božje djelo pokazuje njegovu prisutnost, njegovu mudrost, njegovu ljubav i njegova nevidljiva savršenstva.

U ovom liku anđela imamo Oca koji zna stvarati, no više od svega on zna podržavati sve stvoreno svojom ljubavlju. U ovom liku možemo vidjeti s kojom pažnjom i poniznošću on vrši ulogu Oca. On je izvor života, njegov prvi pokret je ljubav kojom blagoslivlja zemlju. Njegova se ruka blago uzdiže prema stolu koji predstavlja zemlju i blagoslivlja je. Njegova ruka je usmjerena prema i Sinu, koji je pažljiv i spreman. Sav lik Sina govori – „Evo me dolazim“. Promatrajući ga, kao da se čuje vječni Amen prema Volji Božjoj. I Sin blagoslivlja, on radi ono što vidi da Otac radi, jer „tko vidi Sina vidi i Oca“.



Duh Sveti


Treći anđeo prihvaća, priznaje i nastavlja pokrete ljubavi prva dva anđela. Plava tunika se dobro vidi, jer je uloga Duha Svetoga pokazivati i poticati na vjeru u Boga, poučavati i podsjećati na Riječ (Iv 14,26), a njegov zeleni plašt govori da je Duh Sveti onaj koji daje život. Boja njegovog plašta se širi prema podu. Time se pokazuje da njegova svjetlost i njegova toplina ovijaju sve, obnavljaju sve na neprestanu slavu Božju. Duh Sveti nas ovija i prožima kada se poput Sina potpuno predamo Ocu, kada poput Oca dajemo svoju ljubav ljudima. Ako se zatvorimo i žalimo, ako se odbijamo predati, tada se zatamnjuje naš pogled, a u srce se vraća žalost. Ova treća Osoba kako nam pokazuje njen pokret prihvaća Volju ljubavi koju Otac upućuje Sinu, a koju Sin čini svojom. Ruka anđela života je položena na stol – oltar i vodi prema blagoslovu dvojice drugih anđela, vodi prema odredištu. Duh Sveti je onaj koji daje ljudima sposobnost primijetiti ljubav kojom su ljubljeni. Njegova svjetlost daje otvoriti ljudima oči da u Bogu vide tatu koji ih ljubi. Njegova snaga ispunja ljudska srca da mogu drugima prenijeti ono što su vidjeli.


Postoji još jedno tumačenje dijaloga ove trojice anđela prema kojem je Rublëv htio pokazati kako Otac svečano sjedi na svome prijestolju, a njegov pogled i izgled kao da izražavaju neku zapovijed kratku i jednostavnu, ali s autoritetom, „jer sve proizlazi iz njega“. On poziva Sina pokazujući mu rukom posudu na stolu u kojoj se nalazi meso koje podsjeća na žrtvovanog jaganjca. Čovječanstvu je potrebno Božje otkupljenje. Sin shvaća Volju Božju, On shvaća da se mora učiniti hranom i pićem nama ljudima, i prihvaća. Zato on naklanja glavu i blagoslivlja kalež. Jer je njegova „hrana vršiti Volju Oca“. I traži pomoć Duha Tješitelja. Duh to prihvaća, što se vidi po nježno položenoj ruci na stolu. Duh sveti prihvaća Božju Volju za Sina i sa svojim naklonom upućuje našu pažnju prema Sinu i Ocu, Duh Sveti želi nas, poslušne, stavit pred Sina. „Nitko ne može reći Isus je Gospodin nego po djelovanju Duha Svetoga“. A u predanju i povjerenju nas želi staviti pred Oca, jer je Duh Sveti onaj koji u našim srcima vapi Ocu neizrecivim uzdasima.

Zrcalo


Iz Svetoga pisma znamo da Sin Božji sjedi s desne Očeve. Kako to da ga Rublëv ovdje postavlja s lijeve? Nije previd ili greška, jer ovdje Rublëv slijedi sv. Pavla koji kaže da mi Božansku stvarnost vidimo kao u zrcalu, a u zrcalu se vidi na obrnut način.



Izvan kruga


Izvan kruga i trokuta, ali u savršenoj harmoniji s njima primjećujemo likove koji imaju ulogu dodati nešto ovoj poruci. Sve stvoreno koje proizlazi iz Božjih ruku pokazuje i trag je koji upućuje na njegovu ljepotu, veličinu i ljubav. Iza glave Duha Svetoga vidimo nešto nedefinirano. Je li planina, plamen, ili zamah vjetra.

Može biti planina, jer u tišini planine Duh govori i djeluje. Može biti i plamen jer je Duh Sveti poput vatre. On je kao plamen koji silazi na glave apostola. On je vatra koja osvjetljava nutrinu onih koji je prime dok ne ugledaju ljubav i njen smjer. On čisti i obnavlja. Može biti i udar vjetra, jer je Duh Sveti poput vjetra, ne može ga se uhvatiti, te se pohvaliti, ja imam Duha. Duh je zamah vjetra ljubavi, koji nosi. Ako se ja zaustavim kako bi se divio sebi, izlazim iz dinamizma udara ljubavi. Ovaj vjetar puše prema Sinu, jer je on dostojan pažnje. On je meta našeg razmatranja i kontemplacije. Duh uvijek nosi da gledamo Sina.

Iza Sina se nalazi zeleno drvo, njegova je krošnja pokrenuta Božanskim vjetrom. Abraham anđele postavlja pod hrast mambre. Osim što ovaj hrast simbolizira drvo križa, ono ovdje postaje drvo života iz Raja, koje proizvodi plodove života, a njegovi listovi su lijek za svaku bolest. Plod toga stabla je Isus Krist, a listovi su sakramenti. Vjetar Duha svetoga gura krošnju prema kući i tako orijentira naš pogled prema prebivalištu koje je Otac pripremio. On tu otvara prozore i vrata kako bi nas prihvatio. Ova kuća prima sve ljudske sinove koji su postali Isusova braća i njoj dobivaju ljubav Očevu. U njoj su sjedinjeni kako bi slavili i postali dionici vječnih otajstava. Kuća nije samo djelo Božje kao što su to vjetar i stablo, ona se izgrađuje i ljudskim trudom. Tako je Crkva građevina koja je već gotova, ali je još uvijek u dorađivanju i izgradnji. I svatko od nas je jedan živi kamen.



Postoji li u ovom krugu Vječne ljubavi Presvetoga Trojstva i neko mjesto za nas?


Kako bismo mi voljeli osluhnuti i iz blizine vidjeti što rade i što govore njih Trojica. Mi se obično volimo neopaženo približiti, onako sa strane, ali je nemoguće ući u intimnost njihovog zajedništva od straga, jer nam krila anđela priječe da išta vidimo ili čujemo. Moguće im je pristupiti samo od naprijed. Možemo stati samo ispred njih. Prepušteni proučavanju njihovih pogleda. Samo to mjesto mi dopušta ući u dijalog ljubavi trojice anđela koji govore ljubav i slušaju ljubav, šireći je oko sebe. Kad kleknemo u sredinu ovog donjeg kaleža, vidimo da je to mjesto iz kojeg mogu piti Sina Božjega, mogu piti njegovu ljubav sačinjenu od poniznosti i blagoslova. Dok pijem, i ja postajem piće koje se troši poput zrna koje želi donijeti rod. Spuštajući pogled prema koljenima vidimo kako ona dodiruju oltar s prozorčićem kroz koji su prošli svi oni koji su se istrošili i koji su poput Krista dali svoj život. Prozorčić, kao da nas poziva i potiče – kad su mogli „ini i ine možeš i ti“…
Preuzeto sa stranice www.svfilipneri.hr

Nema komentara:

Objavi komentar

Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.