Zovem se Arek, moja supruga Marzena (Mažena). Imamo petoro djece. Najstariji sin već je oženjen i čeka prvo dijete, a najmlađa kći pohađa 7. razred osnovne škole. Mi smo Poljaci.
Naš brak postoji samo zbog vjere i po vjeri. Dolazimo iz različitih realnosti. Marzena je odgajana u višečlanoj tradicionalnoj katoličkoj obitelji. Ja sam jedinac, moji roditelji nisu išli u crkvu i oni su se rastavili kad sam imao 5 godina. Većina mojih poznanika i prijatelja, bila su djeca iz rastavljenih obitelji, tako da sam odrastao sa uvjerenjem da brak uopće nema smisla. Kao mladi smo se upoznali u zajednici Neokatekumenskog puta koja nam je polako otkrivala ljepotu kršćanskog braka.
Ova zajednica nas vodi ka odrasloj vjeri. Zahvaljujući vjeri u Isusa Krista, koji je pobjednik nad smrću, još uvijek je moguće živjeti zajedno! On svaki dan iznova pobjeđuje našu unutarnju smrt, tj. našu oholost, egoizam, itd i daje nam mogućnost da se pomirimo i živimo u ljubavi i zajedništvu. Zato je najvažnije za našu obitelj - molitva, Riječ Božja i sakramenti. Ako ne bi bilo tako, sigurno bi živjeli kao društvo kojim smo okruženi. Ne bi imali toliko djece, ukoliko bi uopće bili u braku. Neokatekumenski put nam pomaže da bi mogli biti otvoreni životu, odgajati djecu u vjeri i gledati potrebe drugih. U zajednici, također imamo svaku moguću potporu od bračnih parova sa puno djece.
Naš brak postoji samo zbog vjere i po vjeri. Dolazimo iz različitih realnosti. Marzena je odgajana u višečlanoj tradicionalnoj katoličkoj obitelji. Ja sam jedinac, moji roditelji nisu išli u crkvu i oni su se rastavili kad sam imao 5 godina. Većina mojih poznanika i prijatelja, bila su djeca iz rastavljenih obitelji, tako da sam odrastao sa uvjerenjem da brak uopće nema smisla. Kao mladi smo se upoznali u zajednici Neokatekumenskog puta koja nam je polako otkrivala ljepotu kršćanskog braka.
Ova zajednica nas vodi ka odrasloj vjeri. Zahvaljujući vjeri u Isusa Krista, koji je pobjednik nad smrću, još uvijek je moguće živjeti zajedno! On svaki dan iznova pobjeđuje našu unutarnju smrt, tj. našu oholost, egoizam, itd i daje nam mogućnost da se pomirimo i živimo u ljubavi i zajedništvu. Zato je najvažnije za našu obitelj - molitva, Riječ Božja i sakramenti. Ako ne bi bilo tako, sigurno bi živjeli kao društvo kojim smo okruženi. Ne bi imali toliko djece, ukoliko bi uopće bili u braku. Neokatekumenski put nam pomaže da bi mogli biti otvoreni životu, odgajati djecu u vjeri i gledati potrebe drugih. U zajednici, također imamo svaku moguću potporu od bračnih parova sa puno djece.
Danas, nakon gotovo 24 godine braka,zahvalni smo Bogu za velika djela koja je učinio u našem životu. Sretni smo što nas je stvorio kao obitelj!
Iz zahvalnosti Bogu i Crkvi, napustili smo našu domovinu i živimo 12 godina kao obitelj u poslanju. Danas, Europa doživljava veliku krizu obitelji i braka. Svjedočanstva mnogih ljudi koja dođu, na poseban način do nas, su takva da su se mnogi odlučili stupiti u brak i otvoriti se životu, jer su ih ohrabrile ovakve obitelji kao što je naša. (kta)
Preuzeto sa: http://www.ktabkbih.net/info.asp?id=36094