nedjelja, 29. prosinca 2013.

Obitelj Franušić: Puno je teže ljudima s dvoje nego nama s devetero djece!

Obitelj Franušić uprizorila je nedavno Svetu obitelj na Stradunu


Dubrovačka obitelj Franušić privukla je pažnju mnogih prošli tjedan uprizorivši Svetu obitelj ispred crkve sv. Vlaha. Sa svojih devetero djece i u iščekivanju desetog oni su ove godine bili Josip i Marija. Nesumnjivo oduševili su sve one koji su tu večer došli na Stradun.

Tom prilikom biskup Mate Uzinić uputio im je prigodne riječi kazavši kako zbog svoje hrabrosti i otvorenosti prema životu pokazuju kako će Isus uvijek imati mjesta u njihovoj obitelji i da će ga oni zagrliti. Izvrsna prigoda za razgovor s ovom velikom, sretnom obitelji. Tomislav i Marijana Franušić ugostili su nas u svom domu punom ljubavi, topline, radosti i dječjeg smijeha. Otvorili su vrata svog doma i svojih srca ispričavši za Portal Oko kako izgleda njihova svakodnevica, kako se nose s komentarima okoline te kako slave Božić. Kažu kako ne misle da su nešto posebno, samo autentično žive svoju vjeru, a prije svega zahvalni su Bogu što ih je blagoslovio s ovoliko djece.

Tomislav i Marijana Franušić s djecom, Andreom (18), Katarinom (17), Stošijom (16), Lorenom (14), Marijom (6), Vlahom (5), Mihaelom (4), Helenom (2,5) i najmlađim Bartolom koji će uskoro napuniti godinu dana.
'Sve ide na slavu Božju, mi to vjerujemo i znamo. Mnogi nam čestitaju, mnogi se čude i smatraju da smo malo zaostali, ali mi se nismo tek tako odlučili biti otvoreni životu i primati djecu' počinje svoju priču Tomislav Franušić.

Ističe kako on i njegova supruga nisu planirali imati veliku obitelj te priznaje da je zamišljao lagan život, jedan mali stančić, dvoje djece da mogu imati vremena za sebe i isplanirati stvari kako hoće.

No, u životu ništa nije slučajno i obično se dogodi upravo suprotno što svjedoči i Tomislav.

'Dogodio se niz događaja kroz moju povijest kroz koje sam upoznao Boga i vidio sam da je Bog imao nešto za nas puno više, a to je ova obitelj za koju danas živim zajedno s desetim djetetom koje je na putu.'

Komentara je dosta i mnogi se čude i misle pa kako uspiju sve organizirati s devetero djece, sigurno nemaju vremena ni za što.

'Uvijek kažem ljudima s kojim pričam i koji se hvataju za glavu i pitaju kako je to moguće da je vrlo moguće. Vidim da puno teže izlaze na kraj ljudi s jednim ili dvoje djece nego mi s deset. Ne kažem da smo neki super ljudi, daleko od toga. Mi smo najobičniji ljudi, živimo normalan život, svađamo se, mirimo, borimo se, ali u ovoj borbi oslanjamo se na Boga. Da se oslanjamo na svoje snage i svoju pamet, onda bi vjerojatno pukli' priča Tomislav okružen svojim najvećim bogatstvom. U razgovor se uključila njegova supruga Marijana koja nam je ispričala kako na početku pusti ljude da se čude.

'To je ljudima strašno neobično, a ja na to ne gledam tako jer to je moj dan, moj život. Kad vidim obitelj s isto tako malo više djece, možda četvero i majku kako jedno gura u kolicima, a ostala su joj sa svih strana isto pomislim 'Bože moj pomozi ovoj ženi nije joj lako s toliko djece izaći na kraj jer svi nešto traže.' Nekako razumijem te ljude koji me pitaju i čude se. Mi nikada nemamo neki spreman odgovor. Kažemo svaki dan idemo pomalo hrabro. Istina, bude teških dana, ali nikad se ne predajemo nego se uvijek nadamo' kaže.

Obitelji Franušić pomaže jedna katekumenska zajednica u Crkvi i upoznali su se na tom neokatekumenskom putu.

'Ponekad svi imamo neke probleme i potrebe i dragocjeno je imati neke ljude s kojima možete duhovno podijeliti određena stanja i situacije, borbe, radosti i tuge. To su obitelji slične nama, koje su otvorene životu, ali ne samo mlade obitelji, tu su i stariji i mlađi ljudi, više ili manje školovani, sa sela, iz grada. Ono što nas ujedinjuje nije nikakav materijalizam, novac, ideja niti nekakvo teoretiziranje nego uistinu jedna živa Crkva različitih ljudi koji su okupljeni oko Boga' kaže Tomislav. Naglašava da u ovako jednoj velikoj obitelji imati potporu takve jedne zajednice prvenstveno u molitvi, a zatim u zajedništvu, u pomoći oko odgoja djece zaista znači.

Ova obitelj život bazira na tri oltara: oltar u Crkvi gdje se slavi Euharistija, oltar bračni krevet gdje se stvara novi život i oltar obiteljski stol gdje se blaguje i moli riječ Božja i gdje slave nedjeljne pohvale jutri s djecom, čitaju psalme, izvadak iz Evanđelja.

Poseban doživljaj bio im je uprizorenje živih jaslica ispred crkve sv. Vlaha. Pozvalo ih je Vijeće za mlade Dubrovačke biskupije, a oni su vrlo rado prihvatili jer su to vidjeli kao jednu priliku evangelizacije mladih odnosno navještanje Evanđelja na jedan specifičan način.

'Mislim da je bilo jako lijepo. Djeca su uživala i to smo vidjeli kad su se kasnije došla s nama slikavati. Oni su stvarno u nama vidjeli Svetu obitelj premda je moja žena rekla da mi toga uopće nismo dostojni' kaže Tomislav, a njegova supruga dodaje kako 'Sveta obitelj treba biti uzor svakoj obitelji bilo nama s desetero djece ili nekome s jednim ili troje. Sveta obitelj je jednostavna, skromna, sa zahvalnošću prihvaća sve, vjeruje, ide naprijed tako da nam je bila čast što smo glumili u toj predstavi po prvi put.'

Božić u njihovoj obitelji ne bazira se samo na poklonima. Kako ga proslavljaju ukratko je dočarao Tomislav.

'Mi na Badnju večer započinjemo slaviti Božić i radimo jednu malu obiteljsku procesiju gdje najmlađi član obitelji koji hoda nosi malog Isusa, drugo dijete nosi svijeću, treće molitvenik, četvrto Bibliju i idemo jedno iza drugog i pjevamo božićne pjesme. Upalimo svijeću u mraku tako da nam to simbolično bude znak da je došla svjetlost koja je razbila ove tmine svijeta. Kad donesemo malog Isusa pod bor, zapalimo svijećice na boru i pjevamo božićne pjesme i molimo. Poslije toga podijelimo i poklone djeci no središte je jedna mala kućna liturgija u kojoj djeca, a i mi uživamo. Dakle ne slavimo Božić samo s darovima i materijalnim stvarima nego uistinu ga obilježavamo.'

'Ne bih htio nikoga osuđivati i ja često upadnem u tu strku, ali ono što vidim da je jedino važno u ovom Božiću je uistinu da uđe mir u obitelj, da se Krist može roditi u čovjekovom srcu, u zajedništvu obitelji i da možemo raspjevani i ponizni dočekati Božić. Naravno da uz to ide i svečaniji ručak i kolači i pokoji poklon. Ništa nemam protiv toga. Najgore je sad ljude osuđivati da su ovakvi i onakvi. Nažalost to nam rade mediji i oni su upali u taj žrvanj s reklamama, programima s božićnim filmovima koji su bajke. Nije važno hoće li sve biti čisto i spremno, važno je da je Božić i da smo zajedno' suglasni su.

Obitelj Franušić je na kraju uputila poruku svim mladima koji se spremaju biti roditelji da se ne boje. Samo jedan korak napravite prema Gospodinu i on će napraviti tri prema vama.

Gospođa Franušić iz svog vlastitog iskustva kaže kako im je Bog sa svakim djetetom davao više materijalnog, a kamoli duhovnog.

'Naše zajedništvo, odnosi, sve je bilo puno bolje i to svima svjedočimo. Netko povjeruje, netko ne, netko nam kaže ohrabrujete nas, pokrećete, samo hrabro naprijed i nama je to drago. Ne mogu reći slučajno smo postali velika obitelj jer ništa nije slučajno, ali nismo imali ovakve planove i mi se svaki dan iznenađujemo u Božjoj ljubavi i dobroti prema nama. Mladi budite hrabri i usprkos svemu što se događa u današnjem svijetu, nemojte da vas to pokoleba. Mi smo se okrenuli Crkvi koja je veliki putokaz za nas. Majka i učiteljica.'

'Jesmo velika obitelj, ali imamo dovoljno da čak možemo pomagati drugima. Tako nam sad Bog daje. Nekad i ne treba pružiti baš sve od materijalnog djetetu. Najbitnije je ono duhovno što se ne vidi, podrška, ljubav, razgovor, ohrabrenje' zaključuje ponosna mama.

Nema komentara:

Objavi komentar

Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.