IKONE

Ikone su rađene na mediapanu debljine 18 mm, u navedenim veličinama. Mogu se naručiti e-mailom ili telefonski. TOMAGRAF

Online Shop✅

Obiteljska slika na mediapanu 18 mm

Ikona izrađena za Sarajevo
50x70 cm

Ikona izrađena za Sarajevo
50x70 cm

Ikona 01
31x36 cm

Ikona 02
31x39 cm

Ikona 03
39x31 cm

Ikona 04
31x31 cm

Ikona 05
31x36 cm

Ikona 07
31x40 cm

Ikona 06
31x39 cm

Ikona 08
31x40 cm

Ikona 10
31x37 cm

Ikona 09
31x42 cm

Ikona 11
31x43 cm

Ikona 13
30x44 cm

Ikona 12
31x43 cm

Ikona 16
30x44 cm

Ikona 14
31x43 cm

Ikona 15
28x44 cm

Ikona 17
31x44 cm

Ikona 19
31x37 cm

Ikona 18
31x31 cm

Ikona 20
31x31 cm

Ikona 21
31x35 cm

Ikona 23
31x31 cm

Ikona 22
31x31 cm

Ikona 24
31x44 cm

Ikona 26
44x24 cm

Ikona 25
31x41 cm

Ikona 27
40x31 cm

Ikona 28
31x31 cm

Ikona 29
42x31 cm

Ikona 30
31x31 cm

Ikona 31
44x31 cm

Ikona 32
31x31 cm

Ikona 33
31x40 cm

Ikona 35
29x44 cm

Ikona 34
30x44 cm

Ikona 36
31x43 cm

Ikona 37
41x31 cm

Ikona 38
44x30 cm

Ikona 39
41x28 cm

Ikona 40
31x31 cm

Ikona 41
41x31 cm

Ikona 42
31x31 cm

Ikona 43
31x31 cm

Ikona 44
44x30 ccm

Ikona 45
35x31 cm

Ikona 46

31x43 cm

Ikona 47

18,5x43 cm

Ikona 49

Ikona 48

Razgovor sa Giuseppe Gennarinijem, odgovornim za Neokatekumenski put u SAD-u

NEW YORK, nedjelja, 1. siječnja 2006. (ZENIT.org).

Neokatekumenski put s oduševljenjem prihvaća uredbe Svete Stolice

Online Shop✅

Neokatekumenski put je s oduševljenjem primio uredbe izdane od Svete Stolice u pogledu slavljenja Sv. Mise u zajednicama.

Smjernice su predstavljene u pismu - sa datumom od 1. prosinca i ptpisane od kardinala Francisa Arinzea iz Kongregacije za božanski kult - upućenom inicijatorima i odgovornima Neokatekumenskog puta, Kiku Argüellu, Carmen Hernandez i ocu Mariju Pezziju.

Kako bi razumijeli način na koji je ovaj dokument prihvaćen od Neokatekumenskog puta, ZENIT je intervjuirao Giuseppea Gennarinija, odgovornog za Put u  Sjedinjenim Američkim Državama, te zaduženoga za odnose s javnošću u ovoj eklezijalnoj skupini.

Koju vrijednost ima ovo pismo za Put?
Gennarini: Ovo je prvi put da se prihvaćaju neke mogućnosti koje su prisutne u načinu slavljenja Euharistije na Putu, kao valjane prilagodbe za pomoć suvremenom čovjeku, kako bi on mogao na bolji način primiti milost posredstvom sakramenata.
Koliko znam, to je jedini slučaj  da je neka eklezijalna skupina primila dopuštenje izražen na ovaj način od Svete Stolice.

Do sada se djelovalo sa usmenim dopuštenjem Kongregacije, ali ne u pisanom obliku. Doista, Ivan Pavao II. uvijek je podupirao ovu ideju, te ju je izložio u svom apostolskom pismu ´Dies Domini´, gdje je govorio o mogućnosti da se, uzimajući u obzir posebne pastoralne i formativne potrebe, mogu održavati ovakva slavlja nedjeljne Mise.

Koje litrugijske mogućnosti je Kongregacija dopustila Neokatekumenskom putu?
Gennarini: Pismo kardinala Arinzea prihvaća načelo da Neokatekumenske zajednice održavaju posebna slavlja subotom navečer. Kako bi se moglo bolje cijeniti važnost ovog dopuštenja, treba voditi računa o tome da su se mnogi suprotstavljali ovakvoj praksi Puta, smatrajući je po sebi elitističkom ili razdjeljujučom (iako su liturgije Puta otvorene za sve).  Unatoč svemu, ovo načelo je službeno potvrđeno. Zahtjev da se jednom mjesečno sudjeluje na općim slavljima zajednica, već se često ostvaruje, na primjer povodom liturgijskih svetkovina poput Božića, Bogojavljenja, Ustanovljenja Euharistije na Velki četvrtak, blagdana zaštitnika župe, Uznesenja, Svih Svetih, Bezgrješnog Začeća.

Pismo također citira članak Rimskog Misala o uvodima, ali ih preoblikuje iz izvanredne prakse u redovnu uporabu.
Prihvaćeni su i odjeci prije homilije. Budući da se radi o potpuno novoj stvari u Crkvi, pismo objašnjava neke opće smjernice.
Pismo dopušta i da se znak mira daje prije prinosa darova. Kako bi se razumijelo doprinos ovog dopuštenja, dovoljno je podsjetiti se da je samo nekoliko tjedana prije datuma ovog pisma prefekt Kongregacije objašnjavao biskupima - sudionicima na Sinodi o Euharistiji - da nitko nije bio ovlašten promijeniti trenutak davanja znaka mira.   Zapravo, neke biskupske konferencije su zatražile ovu mogućnost, ali im nije bila dodijeljena. Na kraju, trenutni način podjele pričesti dopušten je na dugo razdoblje ad experimentum.
To pokazuje da se ne radi o praksi nepoštivanja, već o potpuno legitimnoj praksi, kao što svaka osoba koja sudjeluje na Euharistiji u zajednici može potvrditi. Ovo je napisano u ozračju konačnog odobrenja Statuta, koji su trenutno još uvijek odobreni ad experimentum.
Čim ovo razdoblje ad experimentum istekne, međudikaterijski Odbor pet kongregacija koje su odobrili Statute (Vijeće za laike, te kongregacije za nauk vjere, za kler, za katehezu, za božanski kult i za katolički odgoj) odobrit će potrebna ujednačavanja.  

Zbog čega je važno slaviti Misu u malim zajednicama?
Gennarini: Više od 70% članova Neoatekumenskog puta su katolici koji nisu pakticirali svoju vjeru. Liturgijska slavlja koja se odvijaju u malim zajednicama stvaraju povoljno ozračje za prihvaćanje onih koji su se udaljili. U društvu koje se sve više sekularizira, postaje sve više individualističko i anonimno, Put nudi u župi ozračje gdje osobe, krštene ili ne, mogu otkriti vjeru u istinskom zajedništvu.
Jedan od današnjih problema Crkve je anonimnost u našim župama. Preko ovog iskustva, na primjer, bračni parovi mogu iskusiti oproštenje i prenositi vjeru svojoj djeci. Jedan od plodova Puta je ponovno izgrađivanje obitelji preko ovog zajedničarskog iskustva. Iz ovih obnovljenih obitelji rađaju se tisuće poziva na prezbiterat ili na posvećeni život, sve to preko euharistijskog slavlja u malim zajednicama vjere. Zajednica spašava obitelji i, kao što tvrdi Ecclesia de Eucharistia, ne postoji oblikovanje zajednica koje ne bi imalo korjene u slavlju Euharistije.  

Neke novinske obavijesti predstavljaju ovo pismo Kongregacije za božanski kult  kao jedno ispravljanje i odbacivanje od strane Benedikta XVI. u pogledu Puta... Gennarini: Ne postoji ništa što bi moglo biti udaljenije od stvarnosti. Naš odnos sa Benediktom XVI., prije nego što je postao papa, uvijek je bio vrlo dobar. Prethodni kardinal Ratzinger upoznao je Put 70-ih godina i on ga je sam uveo u Njemačku, u svoju domovinu. Kao prefekt Kongregacije za nauk vjere uvijek nas je pomagao i spominjao je Put u svojim knjigama na doista pozitivan način.
Benedikt XVI. je primio inicijatore Puta u studenom i osobno je potvrdio svoju potporu Putu i svoju radost zbog velikih  plodova koje Put daje Crkvi. Kao očitovanje svoje ljubavi prema plodovima ovog Puta, Sveti Otac će 12. siječnja poslati novih 200 obitelji u poslanje. One idu u najdekristijaniziranije dijelove svijeta da bi naviještali evanđelje.
Bez intervencije Svetog Oca bila bi nemoguća potvrda spomenutih mogućnosti. Osjećamo se u cjelosti potvrđeni od Petra. Tko želi postaviti Benedikta XVI. nasuprot Ivana Pavla II., taj mijenja stvarnost.
Ovih dana objavljuju se vijesti koje su u potpunosti neutemeljene: htio bih podsjetiti da nikada niti jedan laik iz neokatekumenskih zajednica nije govorio  homilije zamjenjujući svećenika. Jedna međunarodna agencija sama je sebe opovrgnula kada je optužila Put za „inovativnu praksu", govoreći istovremeno o „vrlo konzevativnoj viziji svijeta". 

Zašto je, po vašem mišljenju, Sveti Otac odobrio ove mogućnosti?

Gennarini: Benedikt XVI. je potvrdio viziju Ivana Pavla II., podjeljujući ovo dopuštenje Neokatekumenskom putu u pisanom obliku, jer je vrlo svjestan dramatične situacije sekularizacije i nužnosti evangeliziranja.
U posljednjem Svjetskom danu mladih rekao je njemačkim biskupima: „većina populacije nije krštena i nema nikakav dodir sa Crkvom i, štoviše, uopće ne poznaje niti Krista, niti Crkvu...Postali smo misijska zemlja...u cijeloj Europi, kao u Francuskoj, Španjolskoj i na drugim mjestima, morat ćemo ozbiljno razmotriti kako bi se danas trebala ostvarivati istinska evangelizacija, ne samo jedna nova evangelizacija, već često autentična prva evangelizacija...Postoji novo poganstvo i nije dostatno pokušavati samo zadržati vjerničku zajednicu, iako je to vrlo važno; postavlja se veliko pitanje: što je uistinu život? Mislim da svi zajedno moramo pokušati otkriti nove načine donošenje evanđelja današnjem svijetu, iznova navijestiti Krista i utvrditi vjeru."

Ovo pokazuje veliko zanimanje Svetog Oca u otkrivanju načina i puteva kako bi se došlo do suvremenog čovjeka. Upravo bi u ovom ozračju trebalo shvatiti ova dopuštenja.

Koji je kontekst ovog pisma? Gennarini: Ovo pismo je vrlo važan korak u tijeku odobrenja Puta. 1997. godine Ivan Pavao II. je ohrabrio inicijatore da ispitaju iskustvo Puta nakon 30 godina postojanja i da to iskustvo formalno oblikuju u izradi Statuta. U ovom kontekstu pet vatikasnkih dikasterija - Vijeće za laike, Kongregacija za nauk vjere, Kongregacija za kler i za katehezu, kongregacija za katolički odgoj i kongregacija za božanski kult, već godinama proučavaju razne aktivnosti Puta nudeći svoje preporuke i temeljno potvrđujući iskustvo ovog katehetskog itinerarija
Različiti vatikanski dikasteriji oduvijek su poznavali i podrđavali praksu Neokatekumenskog puta. Već u 70-im godinama, nakon Drugog vatikanskog koncila pripremao se novi obrednik za kršćansku inicijaciju odraslih, te je iskustvo koje se tada tek rađalo na Putu bilo pohvaljeno kao praktična primjena onoga što je kurija težila načiniti. Inicijatori su oduvijek održavali dijalog s papama, počevši od Pavla VI. i, posebice, Ivana Pavla II.

Koji su dosad bili rezultati ovog procesa? Gennarini: Katehetski sadržaj Puta kao itinerarija kršćanske formacije detaljno je proučen od Kongregacije za nauk vjere, koju je u to vrijeme predvodio kardinal Ratzinger, te je bila potvrđena s tek neznatnim preinakama.
Sljedeći korak bilo je odobrenje Statuta, što nije bila laka zadaća, budući da Put nije neka laička skupina, niti svećeničko bratstvo, niti udruga.
Sveta Stolica shvatila je ovu složenost, te je priznala Put kao itinerarij kršćanske formacije valjan za prenošenje vjere u današnjem društvu, bilo za obnavljanje vjere onih koji su već kršteni, bilo kako bi se iniciralo pogane u vjeru.

Nakon odobrenja metode i Statuta, sljedeći korak bilo je proučavanje liturgijskih prilagodbi, prisutnih u ovoj liturgijsko-katehetskoj stvarnosti, što je zaključeno s ovim pismom.

Susret europskih kardinala i biskupa u Galileji

24. do 29. ožujka 2008.

Susretu su nazočili riječki nadbiskup i metropolita, mons. Ivan Devčić,  

krčki biskup mons. Valter Župan, te sarajevski nadbiskup, kardinal Vinko Puljić

Online Shop✅

U tjednu Vazmene osmine, od 24. do 29. ožujka, održan je susret biskupa Europe u neokatekumenskom međunarodnom centru »Domus Galilaeae« na Gori blaženstava, na području Korazyma, uz obalu Galilejskog jezera. Susretu je nazočilo ukupno 9 kardinala i 164 biskupa iz gotovo svih država Europe, među kojima iz Hrvatske riječki nadbiskup i metropolita, mons. Ivan Devčić, te krčki biskup mons. Valter Župan. Među okupljenima također su bili nazočni i sarajevski nadbiskup, kardinal Vinko Puljić, kao i ljubljanski nadbiskup, mons. Alojz Uran. 

Na susretu, podsjeća Radio Vatikan, su sudjelovali i kardinal Paul Josef Cordes, predsjednik Papinskog vijeća »Cor Unum«; predsjednik Papinskog vijeća za laike, kardinal Stanislaw Rylko; nadbiskup Madrida i predsjednik Biskupske konferencije Španjolske, kardinal Antonio Maria Rouco Varela; nadbiskup Liona, kardinal Philippe Barbarin; nadbiskup Kölna, kardinal Joachim Meisner; primas Poljske, kardinal Jósef Glemp; nadbiskup Krakova, kardinal Stanislaw Dyiwisz, te nadbiskup Beča, kardinal Cristoph Schönborn. Uz biskupe susretu su nazočili i rektori 54 sjemeništa »Redemptoris Mater«, pa tako i rektor pulskog sjemeništa, mons. Janez Oberstar, kao i katehisti itineranti Neokatekumenskog Puta. 

Biskupe su u Galileju pozvali odgovorni Neokatekumenskog Puta - Kiko Argüello, Carmen Hernandez i duhovnik don Mario Pezzi – kako bi zajedno razmišljali i tražili putove i načine nove evangelizacije u sve vidljivije sekulariziranoj Europi. Sudionike je na početku susreta svojim telegramom pozdravio i vatikanski državni tajnik, kardinal Tarcisio Bertone, prenijevši svima pozdrav i blagoslov pape Benedikta XVI. Nova evangelizacija, odnosno reevangelizacija Europe je velika briga pape Benedikta XVI., koji je protekle 2007. u svom obraćanju biskupskim konferencijama Europe, govorio upravo o »apostaziji Europe«. Papa je lani 8. ožujka na plenarnom zasjedanju Papinske komisije za kulturu, potvrdio da sekularizacija »nije više samo jedna prijetnja izvana za vjernike, nego je već neko vrijeme prisutna u utrobi same Crkve. Ona izopaćuje iznutra i u dubinu korijene kršćanske vjere što se, kao posljedica, očituje u stilu života i svakodnevnom ponašanju vjernika«.

U radu u manjim skupinama biskupi su pokušali odgovoriti na temeljna pitanja sveprisutne dekristijanizacije. Napuštanje kršćanskih vrijednosti stvara kulturu smrti, o kojoj je jasno govorio papa Ivan Pavao II. Obračajući se sudionicima susreta kardinal Cristoph Schönborn, nadbiskup Beča, rekao je da se ovdje radi o pitanju budućnosti Europe. »Posljednjih 40 godina - nastavio je kardinal - Europa je tri puta rekla NE svojoj budućnosti: godine 1968, kada je odbacila encikliku Humenae Vitae pape Pavla VI., zatim dvadeset godina kasnije s legalizacijom abortusa i danas s priznanjem istospolnih bračnih zajednica. Sada to više nije samo moralno pitanje nego objektivna činjenica koja za posljedicu ima drastično smanjenje nataliteta. Naprimjer, danas u Njemačkoj svakih 100 roditelja ima 70 djece i 44 unuka, što jasno pokazuje da će se stanovništvo Europe u slijedeće dvije generacije smanjiti za polovicu. Objektivno to znači reči NE budućnosti. Jedina snaga koja se jasno zalaže za život, koja je branila i brani budućnost Europe je Katolička crkva s papom Pavlom VI, Ivanom Pavlom II, Benediktom XVI. i tolikim drugima. Bez sumnje, Neokatekumenski Put je jedan od odgovora Duha Svetoga na spomenutu situaciju i bio sam u mogućnosti vidjeti ga kao biskup i kao pastir. Vidio sam roditelje koji kažu DA životu na hrabar i velikodušan način, roditelje koji kažu DA budućnosti Europe.« 

Kardinal Stanislaw Dziwisz, krakovski nadbiskup, potcrtao je važnost susreta u Galileji rekavši slijedeće: »Ovaj skup na Gori blaženstava je vrlo značajan jer je moralnost u Europi u dubokoj krizi i to ne samo na osobnom, nego i na institucionalnom, zakonodavnom području. Potrebno je razmotriti postojeće stanje i pronaći put za izlaz iz krize i mi smo ga kao pastiri dužni pronaći. Ovdje imamo jedan važan prijedlog, prijedlog Neokatekumenskog Puta, a to je obnoviti obiteljski život. Kriza u Europi došla je kao posljedica krize obitelji i zbog toga vjerujem da se obnavljajući obiteljski život može obnoviti i Europa«. Predsjedajući Euharistiju na obali Galilejskog jezera, blizu crkve Petrova primata, bivši se tajnik Ivana Pavla II. spomenuo blagopokojnog pape izrazivši želju da u skoro vrijeme bude proglašen svetim, te je predložio da ga se imenuje zaštitnikom nove evangelizacije. 

Posljednjeg dana susreta bila je posvećena Kapela za vječno klanjanje Presvetom Sakramentu koja je smještena unutar modernog arhitektonskog kompleksa neokatekumenskog centra »Domus Galilaeae« na Gori blaženstava, na području Korazyma, uz obalu Galilejskog jezera. Svečanosti inauguracije su predsjedali Michel Sabbah, latinski patrijarh Jeruzalema, biskupi raznih obreda, Kustos Svete Zemlje, otac Piebattista Pizzaballa, Apostolski nuncij u Izraelu, mons. Antonia Franca, te mnogobrojni predstavnici civilnih vlasti i veleposlanstava. Kapela sadržava 23 male ćelije i stupovlje sastavljeno od 7 stupova s lukovima koji predstavljaju Sakramente, a natkrivena je kompleks skulpturom u bronci koja predstavlja Govor na gori: Krist s dvanaestoricom apostola upravo na Gori na kojoj je Gospodin proglasio govor, koji je srce kršćanstva. Djelo je prema projektu Kika Argüella realizirano u ljevaonici u Napulju, u Italiji. Kiko Argüello je rekao da je time želio ostvariti želju blaženog Charlesa de Foucaulda koji je, dok je živio u Nazaretu, imao namjeru upravo na Gori blaženstava okupiti redovničku obitelj koja bi nasljedovala Isusov skroviti život, čašćenje sv. Euharistije i evangelizaciju u misijskim područjima. Kao znak zajedništva s likom utemeljitelja Male Isusove braće jedna će relikvija blaženika biti položena podno oltara Kapele gdje će Presveti Sakrament biti izložen danju i noću, da bi mu se mogli klanjati svi koji borave u samostanu, ali također i gosti »Domusa Galilaeae«.

Na kraju višednevnog susreta kardinali i biskupi su objavili i poseban dokument u kojem toplo preporučaju svim biskupima da se velikodušno otvore novim karizmama, koje su jasan odgovor Duha Svetoga na zabrinjavajuće stanje u Europi i u svijetu.

»Na mjestu gdje je Isus proglasio blaženstva i odakle je poslao apostole na sveopće poslanje – piše u dokumentu - mi biskupi sa zahvalnošću prepoznajemo da među brojnim milostima koje je Duh Sveti darovao Crkvi našeg vremena, Neokatekumenski Put sa svojim itinerarijem kršćanske inicijacije predstavlja snažnu karizmu za učvršćenje misionarskog poleta«. »Karizma koja izvire iz krsnog preporođenja«, podsjeća tekst, »može dati odgovor na dramatičnu situaciju dekristijanizacije Europe«. »Izjavljujemo – nastavljaju sudionici - da će budućnost Puta u velikoj mjeri ovisiti o očinskoj ljubavi kojom će biskupi prihvaćati ovu karizmu, pratiti izbliza sjemeništa Redemptoris Mater i ohrabrivati toliko dragocjene obitelji neokatekumenskih zajednica, uključujući ih sve više u život mjesne Crkve«.

Neokatekumenski Put u svijetu trenutno broji oko 20.000 zajednica u više od 6.000 župa i 900 biskupija, te tako okuplja ukupno oko milion katolika. Neokatekumenski Put, koji se temelji na zajednicana nadahnutim životom Svete Nazaretske Obitelji, ima višegodišnje iskustvo poslanja na području dekristijanizirane Europe. Tako je i papa Benedikt XVI. u siječnju 2006. poslao u misije 200 obitelji Neokatekumenskog Puta u razne biskupije Europe i svijeta. Tom je prigodom papa Benedikt XVI. inaugurirao i missio ad gentes predložen od Neokatekumenskog Puta, tako što je poslao sedam svećenika u različite europske gradove, od kojih je svaki bio praćen sa po tri obitelji s brojnom djecom, u područja gdje je Crkva već odsutna a broj nekrštenih doseže i 90% ukupnog stanovništva. Biskupi su na susretu u Galileji mogli čuti i prve rezultate ovog novog iskustva koji su bili vrlo pozitivni, pa su mnogi od njih izrazili želju da se missio ad gentes započne i u njihovim biskupijama.

T.R.